Čovjek na srednjem križu: Sedmodnevni Uskršnji plan čitanjaPrimjer

KRIŽ NAM OTVARA OČI

"A kad je satnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga, govoreći: `Doista, ovaj je čovjek bio pravedan!`" LUKA 23,47

Nismo razumijeli križ ako nas nije promijenio na osobnoj razini.

Nakon što je Isus "predao svoj duh" (Luka 23,46), Luka bilježi reakcije ljudi koji su svjedočili raspeću. "A sav narod koji se okupio na taj prizor, kad su vidjeli što se dogodilo, udarali su se u prsa vraćajući se" (s 48). Da, bilo je tuge, ali kada je prizor završio, otišli su da nastave sa svojim životom. 49. stih nam govori "a podalje su stajali svi … koji su ga poznavali", - a možemo samo zamisliti što se vrtilo u njihovim glavama. Ali najupečatljivija i najosobnija reakcija koju Luka bilježi je ona rimskog stotnika koji je, videći što se dogodilo, hvalio Boga govoreći: "Sigurno je ovaj čovjek bio nevin!" - ili, kako to BKJ prikazuje, "Doista, ovaj je čovjek bio pravedan!"

Ovdje, usred tame licemjernih religijskih vođa, cinika vladara i bezosjećajnih prolaznika, sjaji svjetlo. Možda posljednja osoba za koju bismo očekivali da vidi istinu - čovjek bez prethodne veze s Isusom, bez pozadine u proučavanju Starog zavjeta i bez sklonosti prema Božjim stvarima - ne samo da je shvatio što je gledao, nego je na to osobno odgovorio. Vidio je što se dogodilo - riječi Isusa, tamu nad glavom, način Njegove smrti - i shvatio, ovdje nema običnog čovjeka. Ovdje je čovjek koji je drugačiji od svakog drugog čovjeka. Ovdje je čovjek koji je potpuno nevin, potpuno pravedan. Marko, naime, dodaje da je stotnik priznao da je čovjek na križu bio "Sin Božji" (Marko 15,39).

S okom za detalje, Luka stavlja jasan naglasak na ono što se dogodilo na križu. Vjerojatno se nadao da će neki čitatelji zapamtiti da je Isus ranije u svojoj službi čitao iz svitka Izaije i rekao: "Duh Gospodnji … na meni je, jer me pomazao propovijedati evanđelje siromasima … poslao me ozdravljati srca slomljena, propovijedati oslobođenje sužnjevima i slijepima obnovu vida." (Luka 4,18) Doista, velika tema koja se proteže kroz evanđelje po Luki je da je tama napadnuta svjetlošću - zbunjenost i tvrdoća ljudskih srca i umova koji su napadnuti oslobađajućom snagom Božje istine.

Bilo kakav pokušaj artikulacije kršćanstva koji negira središnju ulogu križa nikada ne može dovesti do spasenja. I dok ne razumijemo uvijek kako Duh djeluje u vodstvu muškaraca i žena da se ponovno rode, naša poruka uvijek i zauvijek mora biti ista: Krist raspeti. (1 Korinćanima 1,23) Gledanje u križ donosi život svakome tko odgovori na čovjeka koji je tamo visio priznavajući tko je On i hvaleći Boga za Njegovo spasenjsko djelo. Sve dok križ ne bude osoban za nas, beskoristan je. Dakle, kad si zadnji put pogledao svog Spasitelja na križu i slavio ga?

• Kako me Bog poziva da razmišljam drugačije?
• Kako Bog mijenja želje moga srca, ono što volim?
• Na što me Bog poziva da radim kako prolazim kroz dan?