Čovjek na srednjem križu: Sedmodnevni Uskršnji plan čitanjaPrimjer

POTPUNO ZAMRAČENJE

"A bilo je oko šestoga sata kad je nastala tama po svoj zemlji sve do devetoga sata. I sunce se zamračilo." Luka 23,44-45

Nakon Isusova raspeća, točno oko podneva, zemlju je progutala tama. Zamisli kako je to moralo biti uznemirujuće! Odjednom su se ljudi sigurno osjećali ranjivijima, više na rubu. Možda je bilo nekih koji su prisustvovali Isusovom uhićenju i sjetili se da je On upozorio: "Ovo je vaš čas i vlast tame" (Luka 22,53). Ali većina je vjerojatno rekla jedno drugome, Pitam se o čemu se radi u ovoj tami? Pitam se zašto se to događa?

U jednom smislu, trebali su znati odgovor na to pitanje. Isusova smrt dogodila se tijekom proslave Pashe u Jeruzalemu - proslave koja se održavala svake godine i to stotinama godina. Tijekom tog vremena, Židovi bi se prisjetili da je posljednja pošast koju je Bog poslao na Egipat prije dolaska anđela smrti i smrti prvorođenih sinova bila tama nad cijelom zemljom. Prisjetili bi se da je nakon tame došla smrt: da su se tom prilikom samo oni zaštićeni krvlju pashalnog janjeta ujutro probudili i našli svoje prvorođence još uvijek s njima. I sada, ovdje, u većem egzodusu kojem je prethodio onaj prvi, tama je prethodila smrti Krista, koji je bio i jest savršeno Pashalno Janje.

Kao Nosilac grijeha, kao savršeno besprijekorno janje, Isus je ušao u prisustvo bezgrešnog Boga. Štoviše, on nije nosio sa sobom nikakvu zemaljsku žrtvu osim sebe. Prije ovog trenutka u povijesti, da bi ušao u sveto mjesto Božje prisutnosti u hramu u Jeruzalemu, veliki svećenik je morao prinijeti žrtvu za svoj vlastiti grijeh, a zatim žrtvovati za grijehe onih koje je predstavljao. Ali ovaj Veliki svećenik je ušao u nebesku prisutnost svetog Boga ne noseći ništa. Zašto? Jer On sam nije trebao žrtvu, jer je bio savršen, bezgrešan; a opet On sam bio je žrtva. Isus je bio Jaganjac. Ništa drugo nije mogao nositi i ništa drugo nije trebao nositi. Kao što Petar objašnjava: "On sam ponese naše grijehe u svom tijelu na drvo" (1 Petrova 2,24).

I tako tama Božjeg suda nije imala posljednju riječ. Budući da je Isus postao grijehom, navukavši puni bijes Božjeg gnjeva, možemo biti prebačeni u Božje kraljevstvo, "u njegovu čudesnu svjetlost" (1. Petrova 2,9). Ne postoji ništa drugo na cijelom svijetu što pokazuje koliko je stvarna Božja ljubav prema grešnicima i koliko je naš grijeh stvaran Bogu.

On, Janje Božje grijehe sve
I boli podnese
Na Golgoti, kod križa spoznah
Gospod ljubi me.[1]

• Kako me Bog poziva da razmišljam drugačije?
• Kako Bog mijenja želje moga srca, ono što volim?
• Na što me Bog poziva da učinim dok prolazim kroz dan?

[1] Isaac Watts, “Jel` istina” (1707).