Čovjek na srednjem križu: Sedmodnevni Uskršnji plan čitanjaPrimjer

PREDAO JE DUH

"Tada je Isus povikao jakim glasom i rekao: `Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!` I kad je to rekao, predao je duh." LUKA 23,46

Jednostavnost ovih riječi upućuje nas na istine koje leže preduboko za naše suze.

Luka, sa svojim okom za detalje, daje nam "uredan izvještaj" o Isusovom raspeću - izvještaj koji je, kako on objašnjava na početku svog Evanđelja, rezultat pažljivog istraživanja i napisan je tako da njegov čitatelj "upozna pouzdanost predmeta o kojima je poučen” (Lk 1,3-4). On svoje pisanje ne nastoji okupati u sažaljenju. Umjesto toga, on piše kako bismo mogli razumjeti istinu. I tako nam je Isusov umirući dah ispričan jednostavnom rečenicom: "Predao je duh."

Ono na čemu Luka želi da se zadržimo je Isusova kontrola nad Njegovim posljednjim dahom. Odlučio je predati svoj duh u ruke svog Oca pune ljubavi. Znao je da je Njegovo djelo obavljeno. Grijeh je plaćen, zavjesa je razderana i Njegov je narod mogao vječno doći u prisutnost Njegovog Oca. Zajedno sa svime što je Isus rekao prije svog raspeća, Njegove posljednje riječi pobijaju ideju da je Njegova smrt bila jednostavno smrt bespomoćne žrtve svladane okrutnim okolnostima. Mjesecima prije toga rekao je svojim učenicima da ide gore u Jeruzalem i da "Sin Čovječji mora mnogo pretrpjeti i biti... ubijen" (Luka 9,22). Ivan nam kaže da im je objasnio: “Život svoj polažem da ga opet mogu uzeti. Nitko mi ga ne uzima, nego ga sam od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast opet ga uzeti” (Ivan 10,17-18).

Isus nije otišao na križ bespomoćan, nego svojevoljno. U skladu s Očevom namjerom, izabrao je točan trenutak kada će položiti svoj život za svoje ovce (Ivan 10,11). Ovdje, dakle, vidimo samog Autora života kako dragovoljno udiše svoj posljednji dah i podsjeća nas na svoj apsolutni autoritet kao i na svoju neiscrpnu ljubav. “Predao je duh” kako bi mogao udahnuti svježi, pročišćeni zrak koji ti je bio dostupan u trenutku kada si se ponovno rodio. "Predao je svoj duh” tako da ćeš jednog dana stajati u obnovljenoj kreaciji i udahnuti zrak u pluća koja se nikada neće raspasti niti propasti. Onaj koji je suveren nad zrakom koji udišeš, suvereno je izdahnuo. On nije vrijedan ništa manje od tvoje hvale i obožavanja.

• Kako me Bog poziva da razmišljam drugačije?
• Kako Bog mijenja želje moga srca, ono što volim?
• Na što me Bog danas poziva da činim dok prolazim kroz dan?