Gospodnja molitvaPrimjer

Potrebne stvari

Kruh naš svagdašnji daj nam danas

Na jedan način, u ovom trenutku postoji pomak u Gospodnjoj molitvi. Idemo od, tako reći, 'gledanja prema gore' prema Bogu, više prema 'gledanju oko sebe', prema sebi i onima oko nas. Ovaj pomak pogleda odražava i Deset zapovijedi i Isusov sažetak ispravne religije: ljubiti Boga i ljubiti bližnjega (Matej 22,36-40). Ipak, nije mudro misliti da se ovdje pomičemo s duhovnog na praktično; činjenica je da je Bog uključen u svaki dio života.

Moramo dobro razmisliti što ovaj izraz znači. Oduvijek se pretpostavljalo da se ovdje pod "kruhom" misli na sve životne potrepštine. Uključuje fizičke potrebe: ne samo hranu nego i vodu, sklonište, odjeću, zdravlje, novac, itd. Ipak, to je čak i više: može uključivati ​​i psihološke potrebe kao što su duševni mir, nada i hrabrost, i duhovne potrebe kao što su milost, svjesnost Boga i same vjere. ‘Kruh’ je sve što nam je potrebno za život. Imaj na umu da moliti za kruh znači priznati našu ovisnost o Bogu. Previše nam je lako prihvatiti arogantnu poziciju nekoga tko uzima u obzir sve što jest i što ima i kaže "ovo je što sam sam priskrbio. U 5. poglavlju knjige Daniela, prorok izriče presudu nad zlim kraljem Baltazarom koja uključuje riječi: ‘Ali nisi poštovao Boga koji drži u svojoj ruci tvoj život i sve tvoje putove’ (Danijel 5,23). Na isti način sveti Pavao, napadajući ponos u korintskoj crkvi, piše: ‘Što imate što niste primili?’ (1. Korinćanima 4,7).

Ako postoji širina u ovoj fazi, postoji i granica. Kruh je najosnovnija namirnica u životu i to je sve za što nam Isus govori da molimo, ne za raskoš života, nego za ono osnovno. Dok molimo za ovo nemojmo nikada zaboraviti da na ovom svijetu postoje mnogi kojima bi pristup čak i najosnovnijim životnim potrepštinama bio luksuz. Moleći ovaj dio Gospodnje molitve podsjetimo se da molimo za svoje potrebe, a ne za svoju pohlepu. Moramo se sjetiti svega što nam je dano.

U Gospodnjoj molitvi, u Očenašu, nema suvišnih riječi, a riječ svakodnevno bi nas trebala natjerati da zastanemo. Jako je primamljivo moliti Boga ne samo za ono što nam sada treba, nego i ono što zamišljamo da će nam trebati u budućnosti. Ipak, to je jedan od mnogih načina iskrivljavanja svrhe molitve. Bog želi da se naše molitve usredotoče na naš odnos s njim, a to što mu svakodnevno dolazimo sa svojim zahtjevima pomaže u izgradnji toga. To što trebamo moliti iz dana u dan za naše potrebe gradi odnos za vječnost. 

Na kraju, dopusti mi da istaknem nešto što je prisutno kroz cijelu Gospodnju molitvu: ta mala riječ naš. A ona je jako važna. Jako je lako da naše molitve budu usredotočene na nas, ali to nije fokus Novog Zavjeta. Moramo donijeti odluku da slijedimo Krista i pridružimo se Božjem narodu kao pojedinci, ali kao kršćani uvijek se moramo vidjeti kao dio zajednice. Kada molimo, uvijek trebamo moliti za one s kojima smo povezani: vlastite fizičke obitelji, ali i za našu duhovnu obitelj. Zapravo, dobro je moliti i za naše prijatelje, kolege i susjede. 

I konačno, kada nam Bog da naš svakodnevni `kruh`, a često i mnogo, mnogo više od toga, budimo zahvalni.