Kad vjera zakaže: 10-dnevno traženje Boga u sjeni sumnjePrimjer

Priča o Jakovu kako se hrva s Bogom prekrasan je prikaz kako izgleda duboka vjera. Duboka vjera je intiman, uporan, životan, znojan, krvav, ponekad čudan, ali uvijek stvaran susret s Bogom. Vjera nije koreografija, nego strunjača za hrvanje. To znači uzeti sve svoje strahove, grijehe, nesigurnosti i sumnje i ići rame uz rame s Bogom. Vjerojatno ćeš zadobiti modrice i izgubiti robu. Ali bolje je biti iskreni nered pred Bogom nego lažna religiozna osoba.

Vjera znači uložiti sve.

Ako želiš duboku vjeru, ne samo vjeru svojih roditelja, prijatelja, ili crkve, nego vjeru koja te mijenja i oživljava, onda nema drugog načina. . . .  U Galaćanima 6,16 Pavao kaže da smo mi "Božji Izrael". Drugim riječima, jer je naše duhovno naslijeđe puno ljudi koji su se hrvali s Bogom, i mi smo pozvani da se hrvamo s Njim.

Jedini način na koji Jakov u nama može postati Izrael, jedini način na koji naša vjera može rasti, je da sve što jesmo donesemo pred Boga. Sve. A to uključuje i naše sumnje. Posebno naše sumnje. . . .

Vjera sazrijeva kako ide od sigurnog i predvidljivog u mračna mjesta puna sumnje. Vjera odbija svesti tvoje snove na veličinu tvojih strahova. Vjera se ne skriva od pitanja već se strastveno bori s njima. . . .

Pismo nije priča o ljudima koji su bezvoljno tolerirali sumnju; radi se o ljudima koji su se neumorljivo borili sa svojim sumnjama. Izgorili su za nešto više od puke površne, prazne, dvodimenzionalne vjere. Sokrat je rekao: "Neistraženi život nije vrijedan življenja." Autori i junaci Biblije su inzistirali na tome da neispitanoj vjeri ne vrijedi vjerovati.

I tako su se poglavlje za poglavljem, stih za stihom, hrabro, strastveno i odvažno borili sa svojim Bogom. Njihovi hrapavi glasovi su vikali: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš!" Znali su da će biti teško i mučno, ali vrijedilo je svake sekunde.