Kad vjera zakaže: 10-dnevno traženje Boga u sjeni sumnjePrimjer

Što ako sam u krivu?

Neki to pitanje tumače kao napad na vjeru. Ali što ako je ovaj trenutak najveća prilika vjere? Možda trebamo biti izazvani kako bi se naša mišljenja i vjerovanja preispitala i obnovila. Možda pritisci koje osjećamo kao Isusovi sljedbenici njeguju milost za one koji se bore vjerovati i stvaraju prostor za rast živahnije, kulturno angažiranije vjere. 

Povijesno gledajući, Božji ljudi su pronašli svoj glas u izgnanstvu. Na taj je način dobar dio Biblije napisan. Tako započinju revolucije. Identitet se javlja u agoniji isključivanja. I jednom kada je identitet otkriven, jedinstvenost, otežavanje i ljepota njegove protupriče je ono što privlači nevjerujući svijet natrag k sebi.

Ako je to istina, to znači da ne trebamo paničariti kad nas svijet zasipa sumnjama. Nemamo se čega bojati. I nemamo se čega bojati kada naiđemo na sumnju bilo koje vrste ili iz bilo kojeg izvora. Bilo da se radi o pritiscima kulture, tragičnim životnim situacijama, rastu i padu emocija, rastućim bolovima duhovne prirode, ili kakvim drugim skrivenim unutarnjim strahovima, kada sumnja omete tvoj put, trebaš cijeniti njen potencijal da te potakne naprijed na načine koje nisi nikada prije imao.

Sumnja nije kraj priče; to je neizvjesnost u njoj. Sumnja je neočekivana tajna; neriješeno. dugotrajno pitanje. Sumnja je kad si na rubu sjedala, nepojedene kokice ti stoje u otvorenim ustima, hvataš susjedovu ruku, ne možeš skinuti pogled s ekrana iako bi volio da možeš.

Sumnja te pritišće da preispitaš svoju životnu priču. Koje su tvoje vrijednosti? Što stvarno vjeruješ? U kojem smjeru želiš ići? Poput vode između dvije obale, sumnja stvara prostor za različite ishode. Možeš plivati prema Bogu ili od njega. Možeš posegnuti za vjerom ili nevjerom. Izbor je tvoj. Sumnja je u biti neutralna, računa se ono što radiš s njom.