Slučaj za Kristovo UskrsnućePrimjer

Odgovori na kritike o uskrsnuću 

Jedna od tvrdnji kritičara protiv Kristova uskrsnuća je da ‘Krist nije zapravo umro na križu!‘ Ova optužba poznata je kao ‘Teorija nesvjestice‘. Teorija tvrdi da je Isus pao u nesvijest od umora, boli i prevelikog gubitka krvi. Nadalje, kada je položen u grobnicu, na neki način je oživio zbog hladnoće i vlage grobnice. Nakon toga, kada je povratio svijest, izašao je i pojavio se pred svojim učenicima, koji su pogrešno zaključili da je njihov gospodin ustao od mrtvih!

Nasuprot ovoj teoriji, potrebno je shvatiti da bi prema Rimskom običaju, Rimski krvnici morali platiti svojim životom ukoliko bi im zatvorenik pobjegao. Nadalje, Evanđelje potvrđuje činjenicu da je Isus umro na križu i da je smrt potvrđena od strane Rimskog vojnika koji je, kako bi bio siguran, kopljem probio njegov bok zbog čega je potekla krv i voda. Tek nakon ove potvrde vojnici su zaključili da nema potrebe prebijati mu noge kako bi ubrzali njegovu smrt. 

Nadalje, teorija nesvjestice zvuči poprilično vjerodostojno, dok se ne uzmu u obzir neka vrlo bitna pitanja kao što su: A. Je li moguće vjerovati da bi preživio tri dana u vlažnoj grobnici, bez hrane, vode ili medicinske pomoći? B. Bi li preživio umotan u grobne povoje namočene začinima? C. Bi li imao snage osloboditi se grobnih povoja? D. Je li mogao odgurnuti težak kamen s groba i u isto vrijeme nadjačati Rimsku stražu? E. Bi li nakon toga mogao hodati kilometrima proboden kopljem? Ova pitanja kao i mnoga druga predstavljaju velik izazov za ovu teoriju. 

Zapravo, ova teorija dovodi do puno više pitanja nego li odgovora koje želi pružiti o uskrsnuću. Njemački kritičar David Strauss koji uopće ne vjeruje u Uskrsnuće, u svojoj knjizi: ‘The Life of Jesus: For the People’ piše: "Nemoguće je da je netko tko je upravo izašao iz grobnice napola mrtav, puzajući slab i bolestan, u potrebi za medicinskom pomoći, zavojima, osnaženju i pomnoj njezi, tko je također podlegao mučenju, mogao uvjeriti učenike da je pobijedio smrt i grob; da je Princ života. Ovo je temelj njihove buduće službe. Takvo uskrsnuće moglo je jedino oslabiti njihov dojam koji su stekli dok je živio i umirao - ili u najboljem slučaju ostaviti tužan ton - ali ne bi ni u kom slučaju mogao promijeniti njihovu žalost u zanos ili uzdići njihovo poštovanje u slavljenje."