Opraštanje onima koji su nas povrijediliPrimjer

Dar oprosta

Mnogi od nas žive u nerazriješenim sukobima, slomljenoj komunikaciji i stalnim "problemima" između nas samih i drugih. Ali postoji velika nada! Bog je stvorio crkvu kao zajednicu vjernika koji žive u miru jedni s drugima. U ovom poglavlju, vjernike se upućuje da budu "blagi . . . suosjećajni, da opraštaju." Zapovijed da budemo blagi i da suosjećamo osnažena je u zapovijedi da opraštamo. Oprost je dar koji dajemo drugima, to je požrtvovan način življenja u kojem oslobađamo druge od odgovornosti za njihove prekršaje koje su počinili prema nama. Budući da je Bog dao svog Sina da pokrije naše grijehe, možemo oprostiti drugima; Bog je već platio cijenu. Kada opraštamo drugima dohvaćamo Božji žrtveni dar u Kristu.

Motivacija za ovo napredovanje ljubavi ne nalazi se u našim srcima. Ta motivacija dolazi od Boga i onoga što je On učinio kako bi nam u Kristu oprostio. Dug je morao biti plaćen jer su prave pogreške počinjene. Ipak, kada otpuštamo odgovornost za pogrešna djela počinjena protiv nas, vjerujemo u Božju milost koja će platiti cijenu. Ovo ima oslobađajući učinak u našim životima. To nas dovodi u položaj u kojemu uživamo u slobodi u Kristu i u skladu s drugima! Zamisli tu slobodu i dobru volju koju bismo iskusili kada bi svi naši odnosi bili okarakterizirani punim i slobodnim oprostom. Naše zajedništvo s vjernicima održava se i osnažuje kroz blage, suosjećajne i opraštajuće odnose.