Pobjeda nad tjeskobom Primjer

Kako se nositi s tjeskobom

Nakon što smo razmišljali o tome što je tjeskoba, zašto je trebamo izbjegavati i kakve katastrofalne učinke može imati na naše zdravlje, dopusti mi da ti uputim nekoliko pitanja: Kako se nosiš sa svojom tjeskobom? Postoji li nešto što uzimaš ili neki odnos na koji se oslanjaš da bi je prevladao? Ili jednostavno ignoriraš svoje tjeskobne misli i osjećaje, nadajući se da će sami nestati?

Mnogi ljudi koje susrećem izabiru neprestano brinuti o svojim problemima umjesto da su fokusirani na Božju providnost. Ostaju uznemireni zbog budućnosti i ne mogu razmišljati ni o čemu osim o teškim izazovima pred sobom. Njihovi strahovi su nadmoćni i često se čine nepremostivima. 

Ako ti bilo što od ovoga zvuči poznato, dopusti mi da te podsjetim da stalna nervoza koju osjećaš nije od Boga (2 Timoteju 1,7). Gospodin nikada nije namjeravao da trpiš neumorne nasrtaje tjeskobe. Umjesto toga, on želi da se nosiš sa svojim brigama i strahovima, pouzdavajući se u njega u svakom aspektu svog života. 

U Mateju 6,25-34, Isus nas poučava da je Božja providnost lijek protiv naših zabrinutosti. Nije porekao postojanje tjeskobe, već je istaknuo dvije važne istine koje su važne za primijetiti:

1. Strah ne postiže ništa vrijedno.

2. Pouzdanje u Boga umanjuje strah.

Postojalo je vrijeme u mom životu kada sam se suočavao s teškom preprekom vjere. Nisam mogao shvatiti zašto se borim ili zašto sam toliko uznemiren - sve drugo u mom životu činilo se da ide dobro. Sjećam se da sam se molio Gospodinu da mi pomogne da mu više vjerujem. Ali iz nekog razloga nisam se mogao probiti kroz nepremostivu prepreku koja me sprječavala da mu se potpuno predam.

Napokon sam zatražio pomoć nekih mudrih prijatelja koji su ljubili Boga. Znao sam da će mi dati izvrsne savjete. Obvezali su se ostati uz mene - moleći se i razgovarajući o događajima u mom životu - dok Otac ne pokaže što se događa i odakle dolazi moja tjeskoba.

Sastajali smo se i razgovarali tijekom nekoliko dana. Izložio sam sve čega sam se mogao sjetiti iz svoje osobne povijesti. Bio sam odlučan ne pobjeći od problema, već se suočiti s njim jednom zauvijek. Rekao sam svojim pouzdanim prijateljima sve čega sam se mogao sjetiti i ništa nisam propustio podijeliti s njima. 

Tada me jedan od mojih prijatelja pitao pitanje koje nikada neću zaboraviti: "Zamisli sebe kao malo dijete u naručju svoga oca i reci mi kako se osjećaš?" Pogodio je srž mog problema, i rasplakao sam se. Neko vrijeme nisam mogao prestati plakati. 

Moj otac preminuo je kada sam imao samo devet mjeseci. Gubitak njega u tako mladoj dobi stvorio je duboko područje praznine, straha i nesigurnosti u meni koje nisam ni shvaćao da postoji. Kada sam se smirio, moj prijatelj me ponovo upitao: "Što osjećaš, Charles?" Razmislio sam trenutak, a zatim odgovorio: "Osjećam se toplo, sigurno i prihvaćeno. Osjećam ljubav." Prvi put sam shvatio da me Bog ljubi - da mogu imati stvaran, osoban odnos s njim izvan spasenja. Molim te, shvati, propovijedao sam o Božjoj bezuvjetnoj ljubavi cijeli svoj život. Vjerovao sam u to umom, ali nisam je nikada iskusio duboko u svom duhu do tog dana. 

Jesam li ikada sebi govorio da me Gospodin zaista ne ljubi? Ne. Jesam li ikada sumnjao u Božju ljubav? Ne. Pa što je to onda bilo u meni što je stvaralo tu nesposobnost da doživim Očevu ljubav na značajan način?

Bila je to potreba malog dječaka za svojim zemaljskim ocem koja nikada nije bila zadovoljena. Moj je um naučio blokirati bol, živjeti bez njegove fizičke prisutnosti i preživjeti. Nitko nije bio kriv. Ali trebao sam svog oca, i to je utjecalo na to kako je moj um obrađivao informacije o Gospodinu. Najčudesnija stvar od svega bila je ta da nisam imao pojma da ta obrambena razmišljanja i tjeskoba uopće postoje dok nisu bili izloženi.

Zamisliti Boga kako me drži kako zemaljski otac drži svog malog dječaka bilo je upravo ono što mi je trebalo da savladam prepreku. Odjednom, moja borba s Bogom imala je smisla, i napokon sam se osjećao blizu njega. Prepoznati njegovu prisutnost na tako intenzivan način otvorilo je brane dubokog olakšanja i radosti - i potpuno promijenilo cijeli moj život i službu.

Prijatelju, ne znaš što ne znaš o sebi. Nitko od nas ne zna. Otkrivanje skrivenih rana i tjeskobe u našim životima zahtijeva djelo Duha Svetoga, koji je sposoban ispitivati i služiti nam na izvanredne načine (Rimljanima 8,26-27). Pouzdaj se u njega da će ti otkriti te tajne točke boli i suoči se s tjeskobom jednom zauvijek.