Otkupljeni snoviPrimjer

Razočaranje i bol potiču kušnju. Ostavljaju nas osjetljivima na naša područja slabosti. Bilo da se radi o izolaciji, prejedanju, neobaveznom seksu ili nekoliko čaša vina previše, naša želja da umrtvimo bol ili da od nje pobjegnemo dovodi nas do kompromisa. Govorimo si da se zaslužujemo bolje osjećati.

Kad nas boli, skloniji smo žrtvovanju sna zbog onog privremenog. Udobnost koju nam naši poroci donose je prolazna i u najboljem slučaju plitka, a u najgorem razorna.

U poznatoj operi La Boheme postoji scena u kojoj dvojica muškaraca trpe tijekom brutalne zime u Parizu. Jedan od njih, pisac, je potrošio bezbroj sati u svoje djelo. Toliko mu je hladno da se još može jedva usredotočiti na svoje pisanje.

Nemajući novca za ugljen ili drvo koji bi izgarali u vatri, u trenutku pukog očaja, pisac gurne čitav rukopis u peć. U nekoliko sekundi cijeli snop papira sa svim njegovim zapisima izgori u pepeo.

Ovaj pisac je žrtvovao svoj san, sve na čemu je radio, za prolazni trenutak utjehe. Popustio je. 

Vidimo taj isti obrazac u priči o Ezavu ispričanoj u Postanku. Iscrpljen i gladan, vraća se kući mirisu vrućeg variva od leće. Očajan za okrepom, Ezav se odriče svog prava prvorodstva, svih privilegija, autoriteta i nasljedstva koje je došlo kad je postao prvorođenac, za malo juhe. Žrtvovao je svoju budućnost radi trenutnog zadovoljstva punog želudca. 

Slušaj, shvaćam. 

U kušnji sam da progutam svoje osjećaje kada tugujem (Mnogo puta tugujem!). Nakon mog razvoda, usamljenost me dovodila u iskušenje da spustim ljestvicu i prihvaćam kompromise u hodanju. Na svu sreću, nisam popustila kušnji, no bila je sigurno tamo. 

Kad sam trebala izgubiti svoj dom i dok sam bila na rubu bankrota,
susjed mi je ponudio posao u prodaji u farmaceutskoj industriji
koji bi mi donosio šesteroznamenkastu plaću. Bila sam u napasti
prihvatiti taj posao. Ali da sam to učinila, to bi značilo da
svoj rad na Božjem blagu (Treasures) stavljam u drugi plan. Privremena udobnost velike financijske stabilnosti nije bila vrijedna odustajanja od svrhe za koju me Bog pozvao.  

Ponekad Božji san zahtijeva žrtvu. A kako ispada, Bog je više zabrinut za naš karakter, nego za naš stupanj udobnosti.

Možemo dopustiti da teške stvari izgrade naš karakter ili ga slome. Možemo žrtvovati san za ono što je privremeno, ili možemo ustrajati i dopustiti ustrajnosti da ojača naš karakter i izgradi zrelost u nama. 

Nemoj odustati od sna zbog nečega što je privremeno. Nemoj dopustiti da bol ili razočaranje prouzrokuju gubitak snova zbog brzih rješenja ili trenutnih užitaka. Nemoj posustati. Previše je uloga.

Sloboda je na drugom kraju tvoje vjernosti. Kako za tebe osobno, tako i za ljude na koje ćeš utjecati u potpunosti ispunjavajući svoju svrhu!