Ne brinuti se tjeskobno ni za štoPrimjer

"Jesi li nekad osjećao krivnju zato što si kršćanin koji ne može reći da se “ne brine tjeskobno ni za što“? Je li tjeskoba potaknula još više tjeskobnih misli zato što si se osjećao onako kako smatraš da se ne bi smio osjećati? Lori je bila u tom stanju sve dok nije otkrila jednu stvar koja je sve promijenila. 

Moj brak se je raspadao. Na mene je spala sva odgovornost podizanja troje djece, od kojih je dvoje bilo tinejdžerske dobi (Bože, pomozi mi!) i u tomu sam bila prepuštena samoj sebi. Rad, kuhanje, čišćenje, zajedničko razvoženje djece, popravljanje, financiranje, pružanje podrške, ljubavi, opskrbljivanje svim potrebnim — sve je to bilo na meni. Moja tjeskoba vrištala je do neba, a ja nisam znala kako se s tim nositi. 

Isprobala sam sve čega sam se mogla dosjetiti: savjetovanja, meditacije, liječenja lijekovima, glazbom, vježbanja, glasnogovorenjem Svetog Pisma, čega god bih se dosjetila! Ništa nije bilo od koristi. Da ne bi bilo zabune, zacijelo je bilo od pomoći bavljenje svim tim stvarima. Naučila sam služiti se alatima potrebnima da bih se ponovno usredotočila na Krista. Ali još sam se uvijek mučila. Kad se osvrnem natrag, postaje mi jasno da je jedino što nisam pokušavala bilo "ne pokušavati.”

Pretražujući Sveto Pismo naići ćeš na tonu stihova o brizi. Znam to jer sam tražila čarobnu formulu koja bi mi pomogla pobijediti tjeskobu jednom za svagda. U tom traženju naišla sam na nešto neočekivano. Moraš usredotočiti pozornost da bi to opazio, jer u ovim stihovima postoje implicitne upute našega Oca da ne činimo ništa. Da, ozbiljno - ništa.

U Mateju 11, 28 SHP Isus kaže: "Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas obnoviti.” On ovdje djeluje, ne mi. Mi samo moramo doći k njemu.

U Ivanu 14, 27 SHP On kaže: “Ostavljam vam svoj mir. Dajem vam mir …” Prepoznaješ li motiv? On daje mir. On daje odmor. Mi ništa ne činimo. 

I opet u Mateju 6, 25-34 SHP, taj famozni odlomak govori nam neka se ne brinemo, jer ako “Bog tako odijeva poljsku travu,” koliko li će se onda više brinuti o nama? Rečeno nam je neka “prvo se brinite za Božje kraljevstvo … a za sve drugo će se pobrinuti Bog”. Upravo tako - jesi li shvatio bit? Bog će se pobrinuti!

Bog je davatelj. On ima odgovore i on nam čuva leđa. Neke stvari jednostavno ne možemo napraviti na svoju ruku, ali radi se o tome da nas je upravo tako On dizajnirao. Da bismo ga trebali.

Sve ono zbog čega sam se brinula, riješilo se je na ovaj ili onaj način. Mir sam pronašla tek nakon što sam konačno odahnula, odmorila se, doista došla Isusu, umirila se, zanemarila sve sitnice, rekla Bogu da mu vjerujem bez ostatka - i kad sam naučila da ja sama ne moram ništa činiti. Konačno, moje su molitve postale manje o mojoj situaciji, a više o mojem povjerenju u Njega. 

Ako imaš istu potrebu, snažno te ohrabrujem da pronađeš počinak u Njemu. Možeš Mu vjerovati. Ovako se molim kad osjećam da me opet preplavljuje tjeskoba: 

Dragi Bože,

Danas dolazim k Tebi moleći te za pomoć. Ti si meni sve. Gospodine, potreban mi je počinak. Predajem ti svoje brige. Uzmi ih, Gospodine. Prihvaćam tvoj mir, ljubav i razumijevanje. Pomozi mi da se usmjerim prema Tebi, a ne prema sebi. Pomozi mi da prestanem činiti i počnem vjerovati. Pomozi mi da pričekam na Tvoje odgovore, jer znam da su dobri. Daj mi mudrosti, nade i mira. Zahvaljujem ti, Gospodine, na Tvojem strpljenju i milosti. Volim te i znam da Ti mene voliš tako jako da si to ne mogu niti zamisliti.

Amen.

-Lori