Početak odnosa s IsusomPrimjer

"Pravila protiv odnosa"

Ako na brzaka pretražiš definiciju o kršćanstvu, najveća mogućnost je da ćeš pronaći da je ono "praćenje Isusovog učenja". I to je istina—kršćanstvo je u tome da se prati Isusovo učenje. Problem je što većina ljudi preokrenu ideju o "slijediti Isusa" u "slijediti pravila"—a to nije bit.

Biblijska priča objašnjava da je bit poznavanja Isusa u samom odnosu sa Njime, a ne pravila. Kada počinješ istraživati što nam Bog govori o Sebi kroz Bibliju, pronaći ćeš da Njegovo postojanje je u ljubavi, predan odnos sa njim je najvažnija stvar.

Reći da je najveći pojam o kršćanstvu točka o pratnji Isusovog učenja je kao da kažemo da je najveći pojam o braku podijeliti kućanske račune. Nije baš ono čemu se nadamo u velikoj ljubavnoj priči!

Ova perspektiva o pravilima protiv odnosa sa Isusom je velika podjela koja ističe kršćanstvo od drugih religija. Gdje mnoge religije uče način kako "biti dobar" kroz potrebne postupke i kruta uvjerenja, kršćanstvo počinje od drugačijeg mjesta.

Od najranijih vremena, Isusovi sljedbenici nisu znali slijediti pravila o "biti dobar." Stvar koja iskače - stvar koja je vrijedna spominjanja - je bila puka stvarnost koju su oni imali "biti sa Isusom" (Dj 4:13). Nije da su oni priznavali Isusa, nije da su oni pratili Isusov sistem ponašanja, nego da su oni bili "sa" Njim.

Druženje sa Isusom je ono što je transformiralo ove ljude od onoga što Biblija naziva "neškolovan, prosječan čovjek", u hrabre, odvažne vođe. I to je ta ista realnost koju nam Isus nudi kada nas poziva u odnos da "budemo s Njim."