Izabrani: Sjetite se Evanđelja svaki danPrimjer

Moj prijatelj Ryan podijelio je priču o profesoru Bi sa univerziteta u Pekingu poznatog kao "Kineski Harvard". On se našalio pred svojim studentima u učionici na račun komunističkog režima. Jedan student je to prijavio policiji. Sljedećeg dana policija mu je banula na vrata i odveli ga u udaljeni komunistički zatvor, bez upozorenja i suđenja. 

To jutro probudio se kao profesor u jednom od najprestižnijih univerziteta na svijetu. Noć je dočekao kao zatvorenik. Kineski zatvori su u to vrijeme bili među najgorima na svijetu, užasna legla boleština, torture i smrti. G. Bi ubrzo je pao u depresiju i očajavanje. Depresija ga je već u nekoliko tjedana dovela do razmišljanja o samoubojstvu. Jedne noći u oblaku tuge dovukao se do prozora svoje ćelije na osmom katu. Kineske vlasti nisu ugrađivali stakla na prozorske otvore na višim katovima. Tko je želio mogao se baciti kroz njih. 

Srce G. Bia je zatitralo kad je došao do prozora i pomislio se baciti. I tad se dogodilo. Čuo je mali glas: "Ne idi. Ne idi. Ne idi." Sjeo je na sred svoje ćelije u očaju. 

Tu na hladnom betonskom podu navrla su mu sjećanja. Prijatelj, profesor iz inozemstva koji je bio kršćanin upoznao ga je bio s evanđeljem. G. Bi se sada molio: "Isuse, ako si stvaran daj mi taj oprost i mir za koji je moj prijatelj pričao da si obećao. Zauzvrat ću Ti dati svoj život i službu. 

Pogledao je prema gore: " Nebo nikad nije bilo plavije i sunce nikad blistavije, a ja sam osjetio u svom srcu rastuće zadovoljstvo kao nikad prije." 

Ovaj osobiti profesor odbacio je svu svoju rezerviranost i povikao: "Imam svijetlu budućnost u Isusu Kristu!" Čuvari su ga čuli i okrutno rekli da zašuti. No njegova radost se nije mogla obuzdati. Nastavio je vikati sve dok nisu došli u čeliju i pretukli ga. 

Osoba u zatvoru oslobođena vjerom u Isusa Krista je slobodnija od bilo koje osobe izvan zatvora bez evanđelja. 

Gosp. Bi je naknadno pušten iz zatvora i započeo je nekoliko sirotišta u unutrašnjosti Kine brinući se za siromašne i mnoge dovodeći Kristu. Imao je svijetlu budućnost u Isusu Kristu. I danas, kad ga sretnete, možete osjetiti njegovu radost. A on će vam reći da isto zadovoljstvo koje je doživio u zatvoru ima i danas. 

Svatko se ponekad osjeća da je u vlastitom zatvoru - zarobljenik svoji misli, navika, djela i dosadne prošlosti koja ne želi otići. 

Evanđelje nas uči da je najgori naš vlastiti zatvor. Zidovi tog zatvora napravljeni su od naše nesigurnosti, s dubokim osvjedočenjem da nešto neštima s nama, da smo slomljeni. Mi to nosimo sa sobom kao lance oko vrata. Ovo je stanje u kojem se nalaze svi ljudi. 

To će se promijeniti samo ako se dogodi nešto drastično. 

Evanđelje je najdrastičnija mjera. Ono je krvavi križ. Ono je božje umiranje za nas. Ono je uništenje smrti kroz slavno uskrsnuće da pokaže Božju moć i ljubav za svu vječnost. 

Pismo nas podsjeća da moramo pažljivo obratiti pažnju na ono što smo čuli, posebno kada je riječ o Evanđelju (Hebrejima 2,1). Najvažnija propovijed koju ćeš ikada propovjedati jeste ona koju govoriš svom vlastitom srcu, podsjećajući ga svakog dana: "Imam blistavu budućnost u Isusu Kristu."