Postojani s Lisom BeverePrimjer

Crkva je često bila sklona brzo osuđivati nevjernike zbog njihovih grijeha i ponašanja, premda nam ne bi trebalo biti iznenađenje da se oni koji ne poznaju Boga ponašaju kao da ga i ne poznaju. Nas bi prije svega trebalo brinuti živimo li mi svetim i promijenjenim životima. Tek kada slijedimo Gospodina možemo tražiti mudrost kako njegovu milost pokazati svijetu oko nas pozivajući ih da pronađu vlastitu promjenu u Njemu. 

Kao Božja djeca nanovo smo rođeni u Kristu da budemo čvrsti kao dijamant, pa ipak nježni kao cvijet. 

Živimo u svijetu koji ispunjava ono što je Pavao zapisao u Rimljanima 1. Toliko nas je napustilo spoznaju Boga i njegovu prisutnost da više nismo u stanju prepoznati osnove njegove namjere za čovječanstvo.

Pitaj se jel' jadikovanje nad današnjim zlom išta promijenilo? Nažalost, poznatiji smo po onome čemu se protivimo nego po onome za što se zalažemo. Svetost i promjena, koju tražimo u našoj kulturi, neće doći kroz naše mudrovanje i osuđivanje, već ako prije svega adresiramo vlastite probleme, a tek onda objavimo Božju milost, milosrđe i nadu onima koji ih trebaju. 

Božja milost je uvijek poziv na vraćanje k istini, a ne odobravanje grijeha. Zbog toga trebamo mudrost. Ponekad se, ne želeći posramiti ljude, ponašamo kao da je pitanje ljubaznosti reći da grijeh nije grijeh. Međutim, trebamo biti spremni grijeh nazvati pravim imenom, ali tako da pri tom pružimo nadu umjesto osude. 

Svetost u našoj kulturi započinje davanjem cijelog sebe Bogu. Postoji generacija koja je u očajnoj potrazi za promjenom i čeka da je vidi u nama. 

Bog kaže da će iscijeliti zemlju kada se njegov narod ponizi i moli, a ne kada sve bude savršeno u državnoj vlasti. Što to znači za tebe?