Djela 27
27
Pavlovo putovanje
1Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. 2Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. 3Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. 4Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. 5Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. 6Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.
7Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. 8Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.
9Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskog posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna pa je Pavao upozorio posadu. 10Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« 11No budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je zapovjednik radije poslušao njih nego Pavla. 12S obzirom na to da luka nije bila sigurna kako bi brod ostao u njoj tijekom zime, većina je odlučila da se nastavi plovidba. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu.
Oluja
13Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. 14No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. 15Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. 16Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. 17Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. 18Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, 19a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. 20Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.
21Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. 22No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. 23Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. 24Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ 25Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. 26No nasukat ćemo se na neki otok.«
27Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. 28Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg — iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. 29Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. 30Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. 31A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« 32Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.
33Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. 34Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« 35Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. 36Svi su se razvedrili pa su jeli. 37Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. 38Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.
Brodolom
39Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. 40Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. 41No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.
42Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. 43No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. 44Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.
Trenutno odabrano:
Djela 27: SHP
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
@ 2019 Bible League International