Luka 7
7
Satnikova vjera
1I kad je dovršio sve te svoje besjede pred narodom koji je slušao, ušao je u Kapernaum.
2A nekom satniku bio je bolestan sluga koji mu je bio drag, gotovo je umirao.
3Kad je čuo za Isusa, poslao mu je židovske starješine zaklinjući ga da dođe i ozdravi mu slugu.
4I kad su oni došli k Isusu, usrdno su ga počeli zaklinjati govoreći kako je on dostojan da mu to učini:
5“Jer ljubi naš narod; on nam je i sinagogu sagradio.”
6Tada je Isus pošao s njima. A kad više nije bio daleko od te kuće, satnik mu je poslao prijatelje govoreći mu: “Gospodine, ne muči se jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.
7Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi; nego reci riječ i moj će sluga ozdraviti!
8Jer i ja sam čovjek podređen vlasti; imam pod sobom vojnike pa jednomu kažem: ʻIdi!ʼ i on ode; a drugomu: ʻDođi!ʼ i on dođe; i svojemu slugi: ʻUčini to!ʼ i on to učini.”
9Kad je Isus to čuo začudio mu se, te se okrenuo narodu koji ga je slijedio i rekao: “Kažem vam, tako veliku vjeru nisam našao ni u Izraelu!”
10A kad su se oni što su bili poslani vratili kući, našli su da je ozdravio sluga koji je bio bolestan.
Uskrisenje sina udovice
11I dogodilo se sutradan da je on pošao u grad zvani Nain, a s njim su išli mnogi njegovi učenici i mnogo naroda.
12A kad se približio gradskim vratima, gle, iznosili su mrtvaca, sina jedinca majke njegove; a ona je bila udovica. I s njome je bilo mnogo naroda iz grada.
13A kad ju je Gospodin opazio, sažalio se nad njom te joj rekao: “Ne plači!”
14Onda se primaknuo, dotaknuo se mrtvačkih nosila, a oni koji su ga nosili mirno su stali. Tada je rekao: “Mladiću, tebi govorim! Ustani!”
15I onaj koji je bio mrtav sjeo je i počeo govoriti, a on ga je predao njegovoj majci.
16I sve je obuzeo strah te su slavili Boga govoreći: “Velik je prorok ustao među nama!” I “Bog je pohodio narod svoj!”
17I taj se glas o njemu proširio po cijeloj Judeji i po svoj okolici.
Svjedočanstvo o Ivanu Krstitelju
18A o svemu tome Ivanu su javili njegovi učenici.
19I kad je pozvao dvojicu svojih učenika, Ivan ih je poslao k Isusu govoreći: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”
20Kad su ti ljudi stigli k njemu, rekli su: “Ivan Krstitelj poslao nas je k tebi govoreći: ʻJesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?ʼ ”
21A on je upravo u taj čas ozdravio mnoge od njihovih bolesti, muka i zlih duhova i mnogim je slijepcima podario vid.
22Tada im je Isus odgovorio rekavši: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli; da slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda evanđelje.
23I blažen je svaki onaj kome ja nisam sablazan.”
24A kad su izaslanici Ivanovi otišli, počeo je govoriti narodu o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju vidjeti? Trsku koju vjetar njiše?
25Nego što ste izašli vidjeti? Čovjeka odjevena u meku odjeću? Evo, oni koji su u finoj odjeći i žive u raskoši u kraljevskim su dvorima.
26Nego što ste izašli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka!
27Ovo je onaj o kome je zapisano: ʻEvo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.ʼ
28Jer kažem vam, među rođenima od žena nema većeg proroka od Ivana Krstitelja; ali i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.”
29I sav narod koji ga je slušao, i poreznici, krstili su se krštenjem Ivanovim dokazujući da je Bog u pravu.
30A farizeji i zakonoznanci odbacili su naum Božji za njih jer nisu htjeli da ih on krsti.
31A Gospodin je rekao: “S kime ću onda usporediti ljude ovoga naraštaja? I kome su nalik?
32Nalik su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: ʻZasvirali smo vam u frulu, a niste zaplesali! Naricali smo vam, a niste zaplakali!ʼ
33Jer je došao Ivan Krstitelj; niti jede kruha niti pije vina, a vi govorite: ʻIma đavla!ʼ
34Došao je Sin čovječji; jede i pije, a vi govorite: ʻGle, čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja poreznika i grešnika!ʼ
35Ali mudrost su opravdala sva djeca njezina.”
Isus oprašta ženi grešnici
36A jedan ga je od farizeja zamolio da bi s njime jeo. I ušao je u farizejevu kuću i sjeo kako bi jeo.
37I gle, neka žena iz grada koja je bila grešnica, kad je doznala da je Isus sjedio pri jelu u farizejevoj kući, donijela je pomast u alabastrenoj posudi,
38i stala iza njega do njegovih nogu plačući. Počela mu je suzama prati noge i otirati ih kosom sa svoje glave te mu ljubiti noge i mazati ih pomašću.
39A kad je to vidio farizej koji ga je pozvao, rekao je u sebi govoreći: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena koja ga dodiruje: da je grešnica.”
40A Isus mu je odgovorio rekavši: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on je rekao: “Učitelju, reci!”
41Neki je vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina dinara, a drugi pedeset.
42A kako nisu imali čime platiti, iskreno je oprostio obojici. Reci, koji će ga stoga od njih više ljubiti?”
43Šimun mu je odgovorio rekavši: “Pretpostavljam da onaj kome je više oprostio.” A on mu je rekao: “Pravo si prosudio.”
44Tada se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću; nisi mi dao vode za moje noge, a ona mi je suzama svojima oprala noge i kosom ih sa svoje glave obrisala.
45Nisi mi dao poljupca, a ova žena, otkako sam ušao, nije mi prestala ljubiti noge.
46Nisi mi glavu pomazao uljem, a ova žena mi je pomašću pomazala noge.
47Stoga ti kažem: mnogi su joj grijesi oprošteni, jer je mnogo ljubila; a kome se malo oprašta, malo ljubi.”
48A njoj je rekao: “Oprošteni su ti grijesi!”
49Nato su oni koji su sjedili s njim pri jelu počeli među sobom govoriti: “Tko je ovaj koji i grijehe oprašta?”
50A ženi je rekao: “Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!”
Trenutno odabrano:
Luka 7: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA