Job 1
1
Job i iskušenja
1Bio je jedan čovjek u zemlji Uzu, a ime mu je bilo Job. I taj je čovjek bio besprijekoran i čestit; i bojao se Boga i klonio se zla.
2I rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri.
3A posjedovao je i sedam tisuća ovaca i tri tisuće deva i pet stotina jarmova volova i pet stotina magarica i jako mnogo služinčadi. Tako da je taj čovjek bio najveći od svih ljudi na istoku.
4A sinovi su njegovi odlazili i priređivali gozbe po svojim domovima, svaki u svoj dan, te su slali da se dozovu njihove tri sestre da jedu i piju s njima.
5I bilo je to tako, kad bi se izredali dani njihovih gozba, da bi Job poslao po njih i posvetio ih. I ustao bi rano ujutro i prinio žrtve paljenice prema broju svih njih; jer je Job rekao: “Može biti da su sinovi moji sagriješili i u srcima svojim Boga proklinjali!” To je Job neprestano činio.
6A zbilo se jednog dana, kada su se sinovi Božji došli prikazati pred GOSPODOM, a među njima došao je i Sotona.
7Tada je GOSPOD upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Nato je Sotona odgovorio GOSPODU i rekao: “Prošao sam zemljom amo tamo i obišao je.”
8I GOSPOD je rekao Sotoni: “Jesi li promotrio Joba, slugu mojega, te da nema nikoga poput njega na zemlji, čovjeka besprijekornog i čestitog, onoga koji se boji Boga i kloni se zla?”
9Tada je Sotona odgovorio GOSPODU i rekao: “Zar se Job badava boji Boga?
10Nisi li ti napravio ogradu oko njega, i oko kuće njegove i oko svega što ima sa svih strana? Ti si blagoslovio djelo ruku njegovih i imetak mu se u zemlji uvećao.
11Ali ispruži sad ruku svoju i dirni mu u sve ono što ima pa će te u lice prokleti!”
12Tada je GOSPOD rekao Sotoni: “Evo, sve što on ima u tvojoj je vlasti; samo ruku svoju na njega nemoj ispružiti.” Tako je Sotona otišao ispred lica GOSPODNJEGA.
13A zbilo se jednog dana, kada su sinovi njegovi i kćeri njegove bili jeli i pili vino u kući njihovog najstarijeg brata,
14pa je došao glasnik k Jobu i rekao: “Volovi su orali, a magarice su pokraj njih pasle,
15kad su Sabejci navalili na njih i oteli ih; da i sluge su pogubili oštricom mača. A ja sam jedini izmaknuo da ti javim.”
16Dok je on još govorio, došao je i drugi te rekao: “Oganj Božji pao je s neba i spalio tvoje ovce i sluge i prožderao ih. A ja sam jedini izmaknuo da ti javim.”
17Dok je on još govorio, došao je još i jedan te rekao: “Kaldejci su načinili tri čete te navalili na deve i odvukli ih, da i sluge su pogubili oštricom mača. A ja sam jedini izmaknuo da ti javim.”
18Dok je on još govorio, došao je još i jedan te rekao: “Sinovi su tvoji i kćeri tvoje bili jeli i pili vino u kući najstarijeg brata.
19I gle, silan je vjetar došao iz pustinje i udario na sva četiri ugla kuće te je ona pala na momke pa su poginuli. A ja sam jedini izmaknuo da ti javim.”
20Tada je Job ustao i razderao svoj ogrtač i obrijao si glavu pa je pao na zemlju i iskazao štovanje,
21te rekao: “Gol sam izašao iz utrobe majke svoje i gol ću se onamo vratiti. GOSPOD je dao, GOSPOD je i oduzeo! Blagoslovljeno neka je ime GOSPODNJE!”
22U svemu tome Job nije sagriješio niti Boga ludo optužio.
Trenutno odabrano:
Job 1: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA